Kako Je To Bilo...? - Anatolij T.Fomenko /.5/ - Uspon Kršćanstva
Uspon Kršćanstva - peta epizoda
→ molim čitati onlajn, post je predugačak za e-mail ←
prethodne epizode:
Idemo dalje, slijedi epizoda br.5
Kratak sažetak prethodnih epizoda
Dakle - u vremenskom periodu od otprilike 1000 godina unazad, kronološki slijed prema A.F. ide ovako:
U X.stoljeću Civilizacija već postoji, a glavni grad Civilizacije je uvijek Jeruzalem (Carigrad);
Početkom XII.stoljeća nove ere bio je to grad Yoros (u blizini današnjeg Istanbula);
Andronik I. Komnen (Isus) je svjetovni car koji je vladao 3 godine iz tadašnjeg Jeruzalema-Carigrada (Yorosa) - kada su ga pobunjenici (pučisti) - ubili razapinjanjem na stub;
Barbari, uglavnom Slaveni i Tatari, koji su Isusa smatrali Bogom - razaraju Carigrad i ubijaju Isusove ubojice, a na vlast u obnovljenom Carigradu dolaze Isusovi rođaci. Oni uspostavljaju takozvano “Carsko kršćanstvo“, koje nastavlja vladavinu “Božje krvi“. Kraj XII.stoljeća;
Skupina Isusovih sljedbenika sa njegovim bratom Jakovom i majkom Marijom, nakon ubistva Isusa odlaze u Rusiju i tu uspostavljaju "Apostolsko kršćanstvo" - koje prenosi "Božju poruku" za sljedeće generacije;
U 200 godina oba ogranka kršćanstva se šire po cijeloj Evropi i svijetu, medjutim ideološka netolerancija između njih doseže svoju kulminaciju i otvoreni sukob je neizbježan. Do njega dolazi na Kulikovskom polju 1380;
Vojska Apostolskog kršćanstva pobjedjuje u toj bitci i preuzima sve teritorije i primat koje je do tada držalo Carsko kršćanstvo. Sa preuzimanjem Carigrada Jeruzalema (“Konstantinopola“ po ”Akademiji“) od tatarskog dijela Velike Horde (Atamanskog dijela) - Apostolsko kršćanstvo praktićno postaje JEDINA svjetska religija;
„Isusova krv“ (“plava krv“?) kao i vojno plemstvo koje su činile okosnicu Carskog kršćanstva, prelaze u Tamu. Veliki dio tog plemstva sa velikim bogatstvom bježi u Italiju (ali i tu su u Tami) i upravo tu u malom gradiću Lazio (koji su napravili jos prije pada Carigrada) - prave novi evropski vjerski centar. Ovaj put - mimikriranog "Apostolskog kršćanstva". Budući da im je trebala nekakva uvjerljiva fasada pod kojom bi mogli egzistirati do daljnjeg. Nazivaju ga Vatikan. Iz Tame čekaju ponovo svojih 5 minuta - da ponovo zavladaju Svijetom. 3-4 generacije prvih „papa“ su bile po definiciji istovremeno pripadnici vojne strukture tj. staro ”vojno plemstvo“. Sredinom XV. stoljeća dakle, započinje nova povijest talijanskog Rima i Vatikana. U XVI-XVII st. pape su svladale protivljenje ostalih talijanskih gradova, uključujući Firencu. Rim je postao glavni grad Italije.
→
U ovoj epizodi govorit ću više o uspostavi jedne jedine svjetske religije - izvornog Kršćanstva - koja se, kako se Velika Horda prostirala na 5 kontinenata, izražavala na različite načine, ovisno o kulturi i lokalnom shvaćanju domaćeg stanovništva koje je potpalo pod kontrolu Velike Horde (tj. dvojnog slavensko-tatarskog carstva ili "Tartarije"). Međutim, radilo se praktično o kolonizaciji, jer je domicilno stanovništvo bilo malobrojno i tehnološki nerazvijeno.
Uspostava jedinstvenog carstva direktno je povezana sa visokom tehnologijom i arhitektonskim dostignućima, koja ču ovdje sada samo ovlaš spomenuti, ali o njima kasnije, jer je arhitektura toga doba tema sama za sebe.
Period Carstva XIV-XVI.stoljeća - piramidalno ustrojstvo
Period nakon Kulikovske bitke je po A.F. period ”Zlatnog doba“ Velike Horde i traje otprilike dva stoljeća, sve do tzv. “Reformacije“, tj. pobune Carskih namjesnika (“vojnog plemstva“) u provincijama Zapadne Evrope.
U XV.stoljeću širenje Dvojnog Carstva - (tj. ”Tartarije” ili ”Mongolskog Carstva”) - te zaposjedanje i razvoj novih zemalja, koje je razjedinjena Velika Horda započela još u XIV.stoljeću - sada je nastavljeno na višoj razini.
Dakle, na mjestu Carigrada - 1453.godine nastaje Carstvo koje je u savezu s Ruskom-Hordom – Osmansko Carstvo = Atamanija = Judeja. Prema A.F. ovi događaji opisani su u biblijskim knjigama: Izlazak, Brojevi, Ponovljeni zakon, Knjiga o Jošui.
U to vrijeme praktično nije bilo nikakve razlike izmedju Slavena i Tatara osim različitih jezika. Kozačke vojne postrojbe su bile popunjene i jednima i drugima. Osmansko Carstvo se ponekad naziva Otomansko Carstvo, ali A.F. ostaje pri njegovom starom nazivu – Atamansko Carstvo. U ruskim dokumentima iz XV-XVI.stoljeća prvi sultan – po kojem je carstvo dobilo ime – zvao se OTOMAN ili ATAMAN. Povijesničar XVII.stoljeća Andrej Lyzlov, autor “Povijesti Skita” (Rusa), kada detaljnije govori o Osmanskom Carstvu, koristi termin ATAMAN ili OTOMAN. On piše “ATAMAN - PREDAK - OTAC TURSKIH SULTANA”. A Ataman je nadaleko poznato ime za kozačke poglavice. Kako stoji u srednjovjekovnim “Bilješkama janjičara”, turski sultan je nazivan “sinom hetmana”. Tako se izravno ističe da ime pretka turskih sultana - Ataman (Osman) - nije značilo ništa drugo nego Hetman, tj. kozački ataman.
Ipak je u XV.stoljeću, prije svih većih akcija, Dvojno Carstvo (uspostavljeno na pobjedi na Kulikovskom polju) bilo prisiljeno poslati svoju vojsku na Jug i na Zapad Evrope. Trebalo je učvrstiti vlast u prije osvojenim područjima, a gdje su od početka XIV.stoljeća vladari - namjesnici Horde (ogranka “Carskog kršćanstva“) - već imali svoje oružane snage. Oni naravno nisu željeli biti uništeni te je to “čišćenje” provedeno prilično pedantno. Novi guverneri postavljeni su na po drugi put osvojena područja Europe i Azije. U ruskoj povijesti trag ovih događaja ostao je kao opsežna raspodjela “Novorodovih teritorija bojarima, bojarskoj djeci, plemićima i najboljim kmetovima”.
U XV.stoljeću trupe Ruske-Horde = Izraela i njegovih saveznika – Osmanskog Carstva = Judeje prelaze Atlantski ocean u velikim brodovima, pojavljuju se u Americi i zauzimaju velike dijelove kontinenta. Ova epska ekspedicija se u “zvaničnoj” (jezuitskoj) kronologiji odražava kao “otkriće Amerike”, poznato Kolumbovo putovanje, veliki egzodus Izraelaca iz Španjolske krajem XV.stoljeća, a na stranicama Biblije kao putovanje patrijarha Noe preko “velike vode”.
Ostale rusko-hordske trupe stigle su u Sjevernu Ameriku iz Sibira i Dalekog istoka preko Aljaske, prelazeći Beringov prolaz. Kao rezultat toga, na američkom kontinentu u XIV-XVI.stoljeću nastaju hordske civilizacije Maja, Asteka i Inka. Danas pogrešno datirane kao duboka antika. U epohi XIV-XVI.stoljeća podižu se slavni američki gradovi, hramovi i piramide.
Dakle u XV.stoljeću Zapadna Europa čvrsto nastavlja biti dijelom Carstva. Europa je podijeljena između Velikog Novgoroda i Carigrada. Imperijalni porezi prikupljaju se diljem Europe, Afrike i Euroazije. Moderni povijesničari su to nazvali “sultanskim porezom”.
U svakoj pokrajini postojao je hordijski namjesnik-kralj ili namjesnik-vojvoda i sl. Svi su oni bili podanici pod upravom jednog od 2 centra Velike Horde, ali vjerovatno sa različitim stepenima ovisnosti.
Naime, porezi prikupljeni iz zapadne Europe, sjeverne Afrike, Azije i Amerike raspodijeljeni su između dvaju glavnih gradova. Moguće je da su porezi iz južne Europe i sjeverne Afrike odlazili uglavnom u Carigrad.
Dakle, još od ubistva Andronika-Isusa, tj. od preuzimanja Carigrada od Slavensko-Turske Horde carstvo se širilo na sve strane svijeta (čak i za vrijeme ideolških nesuglasicama izmedju dva ogranka Kršćanstva).
Infrastruktura i arhitektura Velike Horde XIV-XVI.stoljeća
U epohi XIV-XVI st. nakon Kulikovske bitke i preuzimanja apsolutne kontrole nad Carstvom od Apostolskih kršćana, stvara se još veča mreža križarskih utvrda, izgrađenih po cijelom Carstvu. Popravljene su i stare utvrde (oštećene pri implementiranju Nove Vlasti), ali i sazidane mnoge nove na novo osvojenim područjima. Ti fortifikacijski sustavi osiguravali su strogi red na cijeloj teritoriji. Kozačko-hordski vojni logori (uključujući konjicu) bili su stacionirani unutar tih utvrda, kontrolirali su velika područja i ubirali poreze.
Za održavanje tako velikog sistema bila je potrebna mreža puteva kao i fortifikacijskih sustava diljem Carstva. Na primjer, mreža poznatih dvoraca “Katara” = skitskih (ruskih) dvoraca u zapadnoj Europi. Osobito ih je veliki broj preživio u Francuskoj: tvrđava Montsegur, Carcassonne i mnoge druge. Slične tvrđave-dvorci podignute su na Bliskom istoku, posebno na području moderne Sirije. Povijesničari (“Akademija“) ih smatraju križarskima i djelomićno su u pravu. 😂
To je doista bio prvi val širenja kršćanstva, ali se radilo o Hordi-križara iz XIII-XIV.stoljeća, koji su došli iz Rusije i koji su širili kršćansku vjeru na sve strane.
U ovu mrežu utvrda definitivno spada i tvrdjava Počitelj u Hercegovini. Pogotovo je interesantno spomenuti tzv. “katare” (“patarene”) o kojima se ispredaju gomile (budalastih) priča i pričica po “Akademiji“ u BiH (a vjerovatno i po ostalim akadebilanama Balkanskih konc-logora).
Pa ko su ti “katari”?
„”Akademija“ tvrdi (bez ikakvih dokaza!): “srednjovjekovni kršćanski dualistički ili gnostički preporodni pokret koji je napredovao u nekim oblastima Evrope između 12. i 14. stoljeća.”
https://bs.wikipedia.org/wiki/Katari
A.F. dokazuje sljedeće:
Katari su Skiti (“Rusi”) koji potječu sa rijeke Volge, koji su došli u Francusku, Španiju, Bosnu itd. - u XIV.stoljeću, tijekom osvajanja Horde kao Hordini službenici. Ovdje su se nastanili i kao kolonizatori stvorili vladajuću klasu. Njihova je vjera bila kršćanska, naravno. U epohi Carstva XIV-XVI.stoljeća katari (tj. od Kulikovske bitke pa do “reformacije”), djelomično pomiješavši se s domaćim stanovništvom, stvaraju jedinstvenu kulturu, grade gradove, katedrale i tvrđave od kojih se neke i danas nazivaju katarskima. Krajem XVI. te početkom XVII.stoljeća, tijekom pobune i reformacije u zapadnoj Europi, katari su poraženi u iscrpljujućem ratu.
Naravno „zvanična Akademija“ tvrdi da je tvrdjavu Počitelj izgradio kralj Tvrtko, medjutim ni na koji način nisu u stanju objasniti :
Zašto baš na ovakvoj litici?
Sa čijim je parama to “Tvrtko I” sagradio?
(Da se razumijemo - apsolutno je ista priča tj. ista su pitanja i sa francuskim, španskim ili sirijskiom “katarskim” tvrdjavama)
Dakle, Hordini namjesnici su upravljali tim okupiranim područjima iz tih utvrda. “Vojno plemstvo” i vojska Horde su se u početku naseljavali, uglavnom, odvojeno od lokalnog stanovništva, ne miješajući se s njima što se vremenom zaboravljalo i službenici su se postepeno integrirali sa okolinom, dok bi njihovi izvorni običaji bivali zaboravljeni.
Sasvim je drugačija slika na Hordinoj domicilnoj teritoriji, tj. teritoriji današnje Rusije. Mreže utvrda ovakvog tipa na toj teritoriji nisu gradjene iz prostog razloga jer tamo nije niti bilo potrebe za njima.
Još od XIII-XIV.stoljeća vladajući establišment Carstva koji je ispovijedao tzv. Carsko (nasljedno) kršćanstvo je u ekonomskim centrima u provicnijama pored vojnih dvoraca-utvrda razvijao i raskošan arhitektonski stil, danas u ”Akademiji“ poznat kao “klasični” stil gradnje. On podrazumijeva masivne amfiteatre, hramove s visokim stubovima, kao i gigantske komplekse palača (poput legendarne Palmire i Apameje na teritoriju Sirije).
Ni sa preuzimanjem kontrole nad cijelim carstvom ova praksa nije se puno promijenila. Šta više, započinje epoha monumentalne gradnje koja je po cijelom Carstvu procvala u XIV-XVI.stoljeću, a zvanična “Akademija“ najčešće taj stil zove ”klasični”. U te monumentalne građevine Velike horde spadaju:
Kineski zid,
Veličanstvene katedrale Zapadne Europe,
U XV.stoljeću Ruski carevi grade i Kremlj (gradnja detaljno opisana u Bibliji – “Nehemija”) – a time Moskva postaje 4. Jerusalem,
ogromna Aja Sofija u Istanbulu, poznata i kao (prema A.F. rekonstrukciji) – Solomonov hram u Jeruzalemu = Car-Grad,
Velika Sfinga ///interesantno!: Sfinga je u prošlosti možda zapravo bila statua posvečena Anubisu, sadašnja glava čini se 10 puta premalena za tijelo - jedno od dobrih otkrića neimenovanog belgijanca - koji je razvio ‘hipotezu kratera’///,
Velike piramide i hramovi Egipta
velike piramide i hramovi Srednje Amerike, posebno Meksika,
gigantske građevine Baalbecka (Libanon).
Praktično je nemoguće ne pronaći ovakvu monumentalnu građevinu u bilo kojem dijelu Svijeta koji je potpadao pod “Civilizaciju”, tj. Veliku Hordu (Tartariju). Svaka priča o ovim monumentalnim građevinama velika je zagonetka sama za sebe.
Naravno, uz monumentalne građevine, praktički u svakom kutku Civilizacije, nikle su i moćne građevine "klasičnog stila". Dovoljno je potražiti na bilo kojoj tražilici (izuzev Googlea), npr.: "Classic buildings" Dodajte državu ili grad.. i dobit ćete puno "klasičnih" (ili "neoklasičnih", po procjeni “Akademije“) ogromnih zgrada - upitne povijesti. Naime, ogromna je vjerojatnost da je sotonistička banda (kabala) te zgrade odavno "zaglavila" u neko razdoblje "neokolonijalizma" ili "demokracije" i sl.
I, naravno, uključit ćemo oba dijela Dvojnog carstva (Tartarije), jer ih je "moderna povijest" doista pokušala potisnuti u stranu:
E sada,
kao što je nemoguće zamisliti da su te goleme vojne (kozačke) utvrde na vrhovima brda sagradili nekakvi (mali i siromašni) "kraljevi i vojvode", još je teže zamisliti da su oni sami gradili sve ove monumentalne katedrale i hramove.
Dakle, najjednostavnije pitanje koje bi svaki prosječno inteligentan čovjek odmah na početku trebao postaviti onom "profesoru" povijesti iz “zvanične Akademije“ jeste:
“Odakle im novac za sve to profesore?”
A upravo to pitanje postavlja i Fomenko analizirajući sulude mitove o nekakvim nebitnim "kraljevima" ili, što je još smješnije, "vojvodama" (naime, titula "Herceg" zapravo znači "vojvoda") - da su sagradili ne samo monumentalni dvorce na klancima, nego i ogromne gradove i trgovačke centre u “stilu” - tzv "klasičnog graditeljstva". I sve to s konjima i kočijama i nekoliko tisuća (ili desetaka tisuća) podanika.
Jednostavnim izračunom A.F. dokazuje da je praktički svaka katedrala ili dvorac (koje je on detaljno proučavao) u Francuskoj zahtijevao toliko novca – da čak i 10 puta veća oblast, sa 10 puta većim brojem podanika tih “vojvodstava-kraljevstava” – NIJE mogla to napraviti!
I to ne samo u datom vremenu (sa datim alatom) - koje ”zvanična Akademija“ "objavljuje" službeno - nego NIKADA.
Dakle, ove su se strukture mogu izgraditi samo ulaganjem - OGROMNOG carstva - tj. Dvojnog carstva (Velike Horde iliti Tartarije).
Par “kontroverzi” na koje nitko ne daje odgovore - pa niti A.F.
“Besmisleni"“slavoluci i “drevna tehnologija” (koju smo očito zaboravili)
Logično bi bilo za pretpostaviti da je pored ogromnih novaca potrošenih za izgradnju tih monumentalinih građevina - njima bila namijenjena i neka svrha!?
Međutim, da li znamo šta im je svrha? (“Akademija“ se naravno pretvara da "zna", na šta se čovjek samo može grohotom smijati)
Mnogi koji pokušavaju da istraže stvarnu prošlost - (koju je jezuitska kabalistička stoka poprilično zagadila) - postavljaju valjano pitanje o monumentalinim ali "besmislenim" gradjevinama...
Takve su, na primjer te "trijumfalne kapije" (slavoluci) i piramide.
I jedne i druge su rasute po cijelom svijetu, ali hajde da se koncentrišemo samo na najpoznatije.
https://en.wikipedia.org/wiki/Arc_de_Triomphe
“Akademija“ kaže: Započeta je 1806. a završena 1836. godine. Ima ukupnu visinu od 50 m, širinu od 45 m i dubinu od 22 m, dok je njegov veliki svod visok 29,19 mi širok 14,62 m. Monument teži gotovo 100 000 tona. Ovaj spomenik od kamenih blokova vapnenca, te je navodno zbog tog sto je zaprljan izduvnim gasovima ociscen i izbjeljen 1965.godine.
https://dreamsinparis.com/facts-about-the-arc-de-triomphe/
Pitanje za “profesore” iz ”Akademije“:
Kakvom su mašinerijom radnici - (tad valjda nije bilo “robova” lolz) - klesali kamene blokove a onda ih podizali na 50 metara visine te davne 1806.godine?
Kakvom su mašinerijom u nekoliko desetaka IDENTIČNIh kamenih blokova (svaki od otprilike 1m kubni) izrezbarili totalno IDENTIČNE cvjetove?
Koliko konja i zaprega im je trebalo toliko davne 1836.godine da podignu i savršeno umetnu to kameno cvijeće u strop slavoluka?
Dakle - ŠTA je svrha ove megalitne gradjevine iz navodne 1836.godine?
“Zvanična Akademija“ če reči:
“Slavoluk pobjede odaje počast onima koji su se borili i umrli za Francusku u francuskim revolucionarnim i napoleonskim ratovima, s imenima svih francuskih pobjeda i generala ispisanim na njegovim unutarnjim i vanjskim površinama. Pod njenim svodom nalazi se Grobnica neznanog vojnika iz Prvog svjetskog rata.”
Međutim - apsolutno je jasno da kabala u svakoj državi radi isto ovo "masonsko" smeće sa tzv. neznanim junakom. Dakle to 100% NIJE svrha slavoluka.
"Besmislene" piramide
Velike egipatske piramide se prirodno uklapaju u epohu monumentalne gradnje koja je procvala u periodu od XIV-XVI.stoljeća po cijelom Carstvu. Međutim, A.F. ne samo da tvrdi (i dokazuje) da su velike piramide izgrađene između 14. i 16. stoljeća, već čak i eksplicitno tvrdi da su piramide kršćanski spomenici.
Ovdje imamo malo sreće s piramidama, jer je ovaj kanal preveo Fomenkovu emisiju o piramidama, njihovoj namjeni, kao i tehnologiji koja se koristi u njihovoj izgradnji.
Na kraju ove epizode - o Ciganima
Na početku ovog dijela u kojem sam se malo koncentrirao na strukturu vlasti i tehnologije Velike Horde između XIV i XVI stoljeća - spomenuo sam ogromnu mrežu puteva koja je bila neophodna za održavanje Velikog carstva.
A A.F. tvrdi da su današnji Cigani izvorno esnaf onih koji su održavali puteve za Veliku Hordu (Tartariju)...
Dakle, slično kao i esnaf onih današnjih (lažnih) "židova", koji su bili samo računovođe Horde i koji su zato prisutni u svakom dijelu Civilizacije, pa tako i kod različitih rasa, stoga imamo i žute i crne židove, pored bijelih nosatih "židova" (sa kikicama) - koji danas glume "drevnu religiju". Medjutim o (lažnim) "židovima" ču kasnije, jer naprosto ču biti prisiljen da ih postavim na mjesto koje su zauzeli - upravo "reformacijom " (renesansom) izlaskom iz Tame, zajedno sa onom bagrom, prije Isusa - poslije Isusa (plava krv - "masoni") stvorila NOVU "Veliku Hordu", ali ovaj put kontrolirane samo obmanom i šekelima. O tome više u nekoj od sljedečih epizoda.
Dakle, Cigani su danas nomadski narod, koji praktićno do “modernih vremena” nije priznavao nikakve državne granice. Naravno, danas ima i domicilnih Cigana po svim državama Svijeta. No tradicionalni način života Cigana, koji je opjevan i u njihovim pjesmama, jest višegodišnje putovanje. Upravo postojanje takvih ljudi tjera čovjeka na pomisao - da su nekada u prošlosti sva mjesta (danas “države”) gdje su Cigani lutali, svojedobno bila dio jedne jedine ogromne države (Dvojnog Carstva - Tartarije).
Cigani sebe nazivaju ROMANIMA (Romima), tj. građanima Rimskog Carstva. Prema AF, najvjerojatnije su Romi-Cigani, preživjeli “živi trag” Velikog Carstva.
Nekada je bilo potrebno mnogo ljudi za održavanje brojnih dugih karavanskih staza koje su povezivale udaljena područja. Današnji Cigani su prema A.F. potomci onih koji su te staze održavali. Sama priroda ove službe upućivala je na stalno premještanje zajedno s karavanama. I tako su putovanja definirala njihovu cjelokupnu egzistenciju.
Barem do početka XX.stoljeća život nomadskih Roma bio je usko povezan sa konjima. Nakon raspada Carstva ta profesionalna društvena klasa s vremenom se pretvorila u zasebnu “naciju”. (Praktično, slično kao i esnaf računovođa)..
I evo, za kraj ove epizode, jedna ciganska pjesma iz odličnog filma "Gadjo Dilo”:
Do sljedeće epizode...
Pozdrav svima
Toliko za petu epizodu!
Hvala na čitanju!
Autor:Istrazuj
Uredio: SIRIUS
Pretplatite se, podijelite i lajkajte, SIRIUS-ispod-struje ovisi POGLAVITO o VAŠEM angažmanu.
SIRIUS
-all rights reserved-
 | A guest post by
|