Kako Je To Bilo...? - Anatolij T.Fomenko /.3/ - Podjela Kršćanstva
Podjela Kršćanstva
→molim čitati onlajn, post je predugačak za e-mail<-
prethodne epizode:
Kako Je To Bilo...? - Anatolij T.Fomenko /.1/
Idemo dalje, epizoda br.3:
Podjela Kršćanstva
Događaji nakon ubojstva Isusa Krista
Dakle, ubojstvo Andronika I., tj. Isusa (1185. godine) - bilo je inicijalna kapisla za ogromnu količinu događaja, previranja i krvoprolića - koji su kasnije (u zadnjih 300+ godina) iz jasnog razloga, bili potpuno skriveni od oči nas gojima. Moguće je čak da su se kronološki događaji uz teške međusobne obračune raznih ”elita“, spletke, krvoprolića i krađe, a u konačnici, pod pritiskom lažne jezuitske tzv. "povijesti" doista i izgubili u pustinji neznanja. Ko če ga znati?
Ukratko ću opisati slijed događaja, s kronološkim naglaskom samo na one najvažnije. Za detaljan opis ostalih događaja u A.F. kronologiji, potražite u njegovim spisima (linkove sam dao na početku prve epizode).
Uspostava izvornog kršćanstva kao svjetske religije i početak osvajanja svijeta
Kristovo pogubljenje 1185. godine u Carigradu (Jerusalemu-Yorosu) - izazvalo je burne reakcije kako u samoj prijestolnici tako i u regijama Civilizacije. Osobito je bilo burno u Rusiji, domovini Marije Majke Božje. Krajem 12. stoljeća Rusija je bila ta koja je predvodila tzv. “križarske ratove“ koji su krenuli prema Carigradu kako bi osvetili Kristovo pogubljenje i kaznili počinitelje. Izbija ogorčeni rat koji je kasnije umnožen u Scaligerievskoj (jezuitskoj) verziji povijesti pod raznim imenima. Posebno nam je poznat kao poznati 'drevni' Trojanski rat navodno iz 13. stoljeća PNE, a također i kao Križarski ratovi iz 12.-13. stoljeća.
Zanimljivo je da se po praktićno svim spisima datiranim iz doba Križarskih ratova - jasno vidi da su križari bili uvjereni da se osvećuju - ne potomcima spasiteljevih krivnika - već samim Isusovim krvnicima.
Dakle, nakon ubistva Isusa Andronika – prije svega Slaveni(Rusi) ali Tatari (Turci) u ogromnom bijesu napadaju na Carigrad (Yoros-Jerusalem) - sa Istoka, a ne sa Zapada kako se u zvaničnoj "Akademiji" uči, te ga razvaljuju do temelja, a Isusove ubojice krvnički ubijaju.
Opaska autora:
Ovdje je, čini mi se, jako važno i malo osvijetliti jedan ‘fenomen’ koji se praktićno ponavlja kroz vrijeme koje posmatramo u Matrixu. Taj ‘fenomen’ bih nazvao - „”Opstanak materijalistićkog šljama“.
Dakle, čini se da u ovom matrixu uvijek i neminovno postoje dvije glavne struje: materijalistićka i duhovna. Obje te te struje i jesu Piramide.
Isus je recimo i pored tog što je bio svjetovni car, bio i duhovni učitelj, ali je njegovo učenje i djelovanje bilo iskreno i bazirano na istini i otvorenosti. U njegovoj piramidi je glavna poruka koja prožima Evandjelja - NE boj se!
Piramida materijalistićkog šljama se sastoji od obmane za sve u nižim slojevima piramide, tajnih obreda, krvoločnih rituala i ”šekela“ kojima se isisava energija iz slobodnih ljudi. Glavna poruka Piramide “materijalistićkog šljama“ jeste - BOJI se ... SVEGA se boji!
Duhovnoj ne smeta materijalistićka. Medjutim smeta joj laž koju ta materijalistićka nameće ljudima. A LAŽ je izuzetno bitna ”šljamu“ - upravo za upravljanje materijalistićkom strujom matrixa.
Sa druge strane, materijalistićka struja - čini sve da u potpunosti uništi svaki spomen o duhovnosti.
... i tako to ide izgleda kroz vijekove.
Može se prosto reči da je upravo pogubljenje Isusa - bila “PRVA ćifutarska revolucija“. A to se može provjeriti sa sljedečim činjenicama:
Da li je bilo religije prije dolaska Isusa? - Očito da jeste - jer i u Bibliji i u spisima povjesničara tog doba jasno je da postoje hramovi - vjerovanje u neka božanstva;
Da li je bilo podvojenosti izmedju materijalistićkog i duhovnjaćkog pogleda na Matrix? - Očito da jeste - jer i u Bibliji i u spisima povjesničara tog doba jasno se definišu DVIJE grupacije u Jerusalemu: Seduceji (totalni materijalisti - baš poput današnjih ćifutara) i Farizeji (totalni duhovnjaci - po svemu bliski Isusovom pogledu na Matrix)... Pitanje - ZAŠTO DANAS zvanična "Akademija" moderne teologije“ nema pojma;
Gdje nestadoše Seduceji?
Kako to da u Bibliji (duhovnjaci) Farizeji postadoše “materijalistićki licemjeri“?
Da li je bilo “materijalistićkog šljama“ sa kojim se sukobio Isus Andronik? - Očito da jeste - jer i u Bibliji i u spisima povjesničara - jasno je definirano da se Isus sukobio sa onima koji su preuzeli hramove (kamatari) ili terorizirali narod korupcijom i razvratom.
Dakle možemo komotno reči da je taj “materijalistićki šljam“ u matrixu - uvijek tzv. “Duboka država/Kabala“.
Medjutim, još jedna mustra se ponavlja i lako ju je uočiti.
Materijalistićkom šljamu je izuzetno važno da mase ostanu zaglupljene (danas su to gojimi). Zašto? Pa zato što zaglupljeni gojim - jeste i najvažnije oružje tog materijalistićkog šljama.
I to se izuzetno lako može vidjeti i u Evandjeljima ali i u spisima Niketasa Hronijatesa koji je opisivao dogadjaje i pogubljenje Isusa-Andronika.
U oba slučaja (tj. radi se o istom slučaju) - “glupa masa gojima“ - je sa radošću i ushićenjem, a vjerovatno i za šaku šekela učestvovala u pogubljenju Isusa.
Upravo o toj zaglupljenj masi gojima - jasno i razgovjetno pišu ćifutarski “Protokoli Cionskih Mudraca“. Dakle ćifutari itekako ZNAJU - da bez zaglupljene mase - NEMA vlasti za njih tj. ”materijalistićki šljam“. Sad se samo treba vratiti kratko na pLandemiju kurtone - i sjetiti se šta je glupa zaglupljena gojimska masa radila sebi, svojim komšijama, ali često i svojoj vlastitoj rodbini .
Dakle, kroz povijest se može vidjeti - da čak i kada vođe nekog pokreta budu ubijeni i pokret prividno "nestane", to ne znači da on doista potpuno nestaje. Naime, drugi “novi vodje“ - izrone iz "Tame" u odredjenom trenutku, a ideologija se može i nakon par stotina godina ponovno vratiti (promijenjena ali "ista") - u kotač povijesti. I to prolazi kroz cijelu kronologiju, pa i u naše vrijeme. Očito je da ovdje važi ona sufijska - da se u suštini ništa bitno ne mijenja - tj. da i dobri ljudi, ali i šljam ostaju na neki način u matrixu kroz generacije.
Znači nakon ubojstva Isusa, i pogubljenja glavnih krivaca “materijalisticki sljam“ (PRVI u ovom ciklusu od 1000 godina) se djelom mimikrira a dijelom odlazi u Tamu.
Dva ogranka prvobitnog kršćanstva (i stvaranje esnafa „racunovodja“)
Dakle, ovo je bilo prvo i jedino razvaljivanje Carigrada (Jerusalema-Yorosa) u zadnjih 1000 godina – ujedno je i jedini tzv. “Križarski rat“ koji pseudo-povijest spominje. Nikakvih drugih “Križarskih ratova“ NIJE bilo.
Nakon raspeća i ubojstva Andronika-Krista u Jerusalemu na Bosforu, pojavile su se dvije grane kršćanstva.
Prvi ogranak, uvjetno nazvan ”Carsko Kršćanstvo“, bila je vjera ROĐAKA ANDRONIKA-KRISTA. To je bilo kršćanstvo Carske obitelji, vladajućeg klana predaka Carstva, ali ne i religija običnih ljudi. Unutar klana, kao i u svakoj obitelji, bilo je sporova. Nakon križarskog rata 1204. oni njegovi rođaci koji su povjerovali u Njega kao Boga došli su na vlast. Ali također su sebe smatrali svetim s obzirom da je Bog, Andronik-Krist, bio njihov rod. Centar ovog ogranka je ostao u Jerusalemu (Carigradu) gdje ponovno uspostavljaju vlast i grade - novo Kršćansko carstvo (Drevni“-egipatski artefakti i slike prenose nam atmosferu ovog pra-kršćanstva, odnosno - spomenika grobnice Carskih obitelji. Egipatski Krist-Oziris, njegov najgori neprijatelj Set, njegova žena-majka Izida itd. bili su bliski rođaci. Povremeno su se međusobno sukobljavali, ubijali i progonili, ali je njihov odnos ipak ostao rođački);
Drugi i bitno drugačiji ogranak izvornog kršćanstva, je nazvan ”Apostolsko Kršćanstvo“. Naime, Isusov brat Jakov odlazi s majkom Marijom i izvjesnim brojem sljedbenika (apostola) u Rusiju. Marija umire na Krimu, a njegov brat sa svojim sljedbenicima "apostolima" pokreće novu civilizaciju u unutrašnjosti Rusije - sa središtem u gradu Veliki Novgorod (Suzdal). Odatle je u biti stvorena loza prvih ruskih careva - Rurik;
E sad - ako se pozovemo na moderno Kršćanstvo, vidjet ćemo da se ono upravo tako i zove. Kršćanska Crkva danas i dugo ističe da je upravo APOSTOLSKA CRKVA. Sama postojanost ove tvrdnje navodi na pomisao da je u nekom trenutku postojala i neka druga kršćanska crkva. Zašto tu činjenicu tako intenzivno i stalno naglašavati, ako nije postojao niti jedan drugi pokret osim apostolskog? Apostolski pokret, za razliku od onog prvog, nasljednog (rođačkog), bio je, takoreći - narodni. Čini se da je jedini predstavnik Carske obitelji u Apostolskom Kršćanstvu bio Isusov brat Jakov. No ubrzo je ubijen, nakon čega je primat prešao na apostole prostog porijekla – Petra i Pavla. Narodno Apostolsko Kršćanstvo, za razliku od pradjedskog Carskog Kršćanstva, bilo je popularno u masovnim razmjerima i, što je važno, moglo se organizirati i stvoriti stabilnu crkvu.
U početku nije bilo temeljnih razlika između dva ogranaka Kršćanstva, ali su se ubrzo pojavile i jasno je zašto.
Rodovsko-carski ogranak kršćanstva nije bio velik, ali je imao apsolutnu vlast. U početku, i to dosta dugo, on je suvereno vladao Carstvom. Kršćanski carevi u prvim stoljećima Kršćanstva sebe su doživljavali kao srodnike Boga Andronika-Krista i tjerali sve ljude da ih štuju kao božanstva. U tom “Carskom Kršćanstvu“ je uspostavljen sustav u kojem su postojali bogovi na nebesima i bogovi na zemlji, tj. carevi.
Dakle, Isusovi rođaci jasno daju do znanja da "mi smo krv Isusova" i da je naše da vladamo. Ovdje definitivno vidim izvor te masonske šuplje priče - odnosno da su takozvani "Masoni" porijeklom "Isusove krvi".
Kršćani Apostolske Crkve koji su ostali u Carigradu, bili su prisiljeni prinositi žrtve bogovima, tj. živim carevima. Medjutim, mnogi su to odbijali. Naime, apostolska grana Kršćanstva – smatrala je samo Krista Bogom i nije se slagala s tvrdnjama Carske obitelji, iz koje je Krist potekao, da idolizira vladare. Upravo su oni vjerovatno postali prvi kršćanski mučenici. Ako su carevi od kršćana zahtijevali “dolično štovanje“, onda je to najvjerojatnije značilo da su carevi Apostolske Kršćane ipak smatrali istovjernima, ali da su zalutali sa pravog puta, što se pak kažnjavalo.
Sukob je praktično bio - neminovan!
Kršćansko Carstvo se praktično počinje širiti iz dva središta (iz Carigrada = Carsko Kršćanstvo; iz Veliki Novgoroda Suzdala = Apostolsko Kršćanstvo) – a time se i Kršćanstvo rapidno širi po osvojenim teritorijama, iako s dvije različite (suprotstavljene) verzije.
Na kraju se dva rastuća Kršćanska carstva spajaju u veliko carstvo s dva središta. Sukoba još uvijek nema, ali ideološko-vjerska podjela je jasna. Carevi iz Carigrada (“krv Isusova“ - masoni) su nama poznati i kao "faraoni", a carevi iz Velikog Novgoroda-Suzdala drže se "riječi Isusove" (preko apostola).
Oba dijela dvojnog carstva u sljedećih 200 godina - masovno će pisati i povijest i vjerske spise.
Oni iz Carigrada pišu o Apolonu, Zeusu i bogovima sa Olimpa itd... (jer sebe smatraju bogovima, jer su Isusova krv), a oni iz Suzdala o Isusovom zivotu i poruci kao i osvajanju novih teritorija od strane „biblijskih“ Izraelaca - Judejaca tj. Slavena (Rusa) - Tatara (Turaka).
Izraeliti su oni koji se bore za Boga, a Judejci su uvijek oni koji se bore (štite) - Jerusalem.
Ova dva izraza su falsificirana tek u novije vrijeme (tj. početkom 19. stoljeća) - a iza toga stoji upravo sotonjarski kult ćifutara, odnosno lažnih židova.
Napomena autora:
Ovdje je zanimljivo napomenuti da slična, tj. praktično ista podjela postoji i u Islamu, tj:
Carsko Kršćanstvo = ”Shiatu Ali“ (prati Alija, prati krv)
Apostolsko Kršćanstvo = “Shiatu Sunnet“ (prati poruku)
Druga izuzetno vazna činjenica - a koja če tek kasnije doći do izražaja - jeste da su oba ogranka Kršćanstva :
bila bazirana na vojnoj organizaciji (piramidi) i time imala mocno “vojno plemstvo“;
imala ogroman broj “računovodja“ - koji su vodili brigu o prikupljanju novca, poreza i troškovima. Praktićno “računovodje“ ne samo da su vodile iste “financijske poslove“ nego su i bili povezani kao neka vrsta “esnafa“ po cijelom svijetu bez obzira na ogranak Krščanstva). Upravo taj “esnaf“ če u kasnijim vremenima - igrati izuzetno važnu (i zlokobnu) ulogu, premda sada u priči izgleda “nevino“, a tako su garant mislili i oni„”vojni plemići“ iz tog vremena.
Samo još par "kontroverzi" kojima zvanična “Akademija” (i ćifutari) pokušavaju “dezinformisati” gojimsku populaciju
Do 14.stoljeća upravo se Kršćanstvo, tj. oba ogranka, proširilo po cijelom svijetu, stvarajuči embrio za najveću drzavnu piramidu ikada napravljenu: Rusko - Tursko Dvojno carstvo (Veliku Hordu). Zemlje koje su bile formacijski pod vlascu Horde na starima kartama objedinjene su često u “Tartarija” ili “Tartarija i Amazonija”.
Naravno, zvanična "Akademija" danas za sve to kaže “teorija zavjere“, a za obilje “alternativnih media“ upravo je Tartarija postala main-stream. O Dvojnom Carstvu (Hordi ili Tartariji) će biti još riječi kasnije i detaljnije.
Naravno, preporučujem svima da pogledaju na Cio-pediji kako se to ćifutari i zvanična "Akademija" bore protiv “dezinformacija“:
https://en.wikipedia.org/wiki/Tartarian_Empire_(conspiracy_theory)
Objašnjenje, naravno, - Cio-pedija (zvanična "Akademija" ) - ne daje!
Nabacuje da je Tartarija pomiješana sa ”Mongolskim carstvom“ koje je jelte ”nauka“ (za zvaničnu "Akademiju" naravno).
Dovoljno je pogledati:
koliko je to tzv. “Mongolsko carstvo“ bilo i koliko je vladalo. (skoro 200 godina prema zvaničnoj "Akademiji");
a onda pogledati kako izgleda Mongolija danas - nakon tolikih vijekova pljačke i otimanja od skoro cijelog svijeta. (danas prakticno - fukarska drzava);
a onda sve to uporediti sa Velikom Britanijom. (pljačkali svijet jedno 200 godina i premda daleeeeko manji od “Mongolskog carstva“ - napljačkali više nego sve imperije o kojima nas zvanična "Akademija" ‘uči’ - zajedno).
Sta reći...?
Mišljenja sam da samo pojedini pseudonaukom totalno lobotomiran čovjek - (vrlo vjerovatno i ”doktor“ pseudonauke i naboden jedno 4-5 puta na “booster“) - može čak i posmisliti da je postojalno nekakvo “Mongolsko carstvo“ koje je vladalo većom teritorijom nego “Britansko carstvo“, a da su za to vrijeme vladanja - ostali fukara?
Dakle, od kraja 12. stoljeća - narodno, tj. Apostolsko Kršćanstvo, za razliku od nasljednog Carskog Kršćanstva, bilo je popularno i to u masovnim razmjerima i što je izuzetno važno, moglo se organizirati i stvoriti stabilnu crkvu (koja je naravno nazvana Apostolskom). S vremenom se Apostolsko Kršćanstvo razvilo u močnu organizaciju, koja je neminovno vodila u konačni obračun sa Carskim kršćanstvom, u velikoj prekretnici, tj. u največoj bitci tog vremena - Kulikovskoj bitci 1380. godine.
Medjutim, o tome u sljedećoj epizodi.
Pretplatite se, podijelite i lajkajte, SIRIUS-ispod-struje ovisi POGLAVITO o VAŠEM angažmanu.
Hvala na čitanju!
SIRIUS
 | A guest post by
|