Kako Je To Bilo...? - Anatolij T.Fomenko /.4/ - Kulikovska bitka
Apostoli protiv Careva - Bitka na Kulikovskom polju. Etruščani/Iliri - četvrta epizoda.
→molim čitati onlajn, post je predugačak za e-mail<-
prethodne epizode:
Kako Je To Bilo...? - Anatolij T.Fomenko /.1/
Kratak sažetak prethodnih epizoda
U vremenskom okviru koji promatra A.F. – Civilizacija več postoji, a glavni grad Civilizacije je uvijek Jeruzalem (Carigrad). Početkom 12. stoljeća nove ere bio je to grad Yoros (u blizini današnjeg Istanbula).
Nakon ubojstva Andronika I Komnena - Isusa, barbari, uglavnom Slaveni i Tatari, koji su ga smatrali Bogom - razaraju Carigrad i ubijaju Isusove ubojice, a na vlast u obnovljenom Carigradu dolaze Isusovi rođaci. Oni uspostavljaju takozvano„”Carsko kršćanstvo“, koje nastavlja vladavinu “Božje krvi“.
S druge strane (na području Rusije u Suzdalu) Isusov brat Jakov s određenim brojem Isusovih sljedbenika uspostavlja "Apostolsko kršćanstvo" - koje "Božju poruku” prenosi sljedećim generacijama.
Pa kako se ovdje radi isključivo o materijalistićkoj piramidi, bitno je spomenuti da "barbari" (Horde) nisu uspjeli pobiti sve one koji su sudjelovali (ili odobravali) u ubojstvu Andronika-Isusa. Određeni dio njih pobjegao je prema "periferiji" civilizacije, što je bio teritorij današnje Italije, a nedvojbeno je da je dio njih ostao u Carigradu i ‘prilagodio’ se novim uvjetima", to jest tzv. Carskom kršćanstvu.
U sljedećih 200 godina ideološke netolerancija između Carskog i Apostolskog kršćanstva doseže svoju kulminaciju i otvoreni sukob postaje neizbježan. Do njega dolazi na Kulikovskom polju 1380.godine.
Bitka na Kulikovskom polju i pobjeda Apostolskog kršćanstva
Bitka na Kulikovskom polju smatra se (u zvaničnoj "akademiji") - glavnom bitkom u povijesti srednjovjekovne Rusije, medjutim prema A.F. ona je i više od toga. To je prema A.F. bila prva velika ideološko-vjerska bitka.
Dakle, pred kraj 14. stoljeća se zaoštrava odnos između nekadašnjeg nasljednog Carskog kršćanstva i kršćanstva narodnih apostola, tj. Apostolskog kršćanstva. Religijske suprotnosti među njima postaju nepremostive. Njihovo odnos se zaoštrava i kreće prema vojnom sukobu, približava se vjerski rat.
Pitanje ODLUKE – koja će religija biti prihvaćena kao državna religija u ovom ogromnom Carstvu?
Postaje jasno da je pomirenje nemoguće jer niti jedna strana nije voljna popustiti. I tako se 1380.godine odvija krvava vjerska bitka između dvije največe vojske toga doba:
Dmitrija Donskog (koji predvodi armiju Apostolskih kršćana iz Suzdala)...
i Veljaminova - Mamaja ”temnika“ (što je bio ruski izraz za čin zapovjednika vojske, a prevodi se kao "vođa tisuća") - koji predvodi vojsku tzv. Carskog kršćanstva iz Carigrada.
Značajnost uloge Kulikovske bitke može se objasniti činjenicom da je to bila vjerska bitka za prihvačanje Apostolskog kršćanstva kao službene vjere u cijelom “Mongolskom Carstvu“ (tzv. “Mongolsko carstvo“ je naravno jedna od glavnih laži “zvanične povjesti“, što sam malo pojasnio u trećoj epizodi).
U službenim izvorima (zvanična "akademija") - ova bitka se projicira na mnoge "povijesne bitke“, upravo po obrascu koji sam opisao u prvoj epizodi.
Dakle, projekcija ove bitke (kao i mnogih drugih važnijih dogadjaja) - Skaligerijanska jezuitska mafija pomjera u prostoru i vremenu s različitim (kao pravilo izmišljenim) “protagonistima“ cijele priče. Kristalno jasno je da - “službena povijest” (zvanična "akademija") - nema nikakvih materijalnih dokaza i artefakata, niti za jednu od ovih projekcija. Ima samo manipulacije i smeće koje dolazi iz zvanične "akademije".
Dodajmo da jezuitska “službena povijest”, izmedju ostalih, Kulikovsku bitku odražava:
kao projekciju “poznate bitke“ navodno iz godine 1386., u blizini Luzernskog grada Sempach;
kao okosnicu glavne radnje velikog “drevnog“ indijskog epa na sanskrtu 'Mahabharata', poznata bitka na polju Kurusa (Kurukshetra);
projekcija se odražava i u “povijesti Rima“, takodjer po spisima Tita Livija, ali i u Starom zavjetu (kao bitka između Davida i Golijata);
projekciju i na stranicama “antičkih“ izvora; kao bitka cara Konstantina s Maxentiusom u kojoj je Konstantin Veliki (Dmitrij Donski) - pokrstio cijelo “Rimsko carstvo“ (Carstvo Horde) do kraja 14.stoljeća;
projekciju bitke kod Saffina; tj. ”Prve fitne“ u muslimanskoj, takodjer lažnoj jezuitskoj povijesti, gdje je došlo do velikog sukoba izmedju “šiita i sunita“;
VRLO zanimljivo je spomenuti i da je kulik na ruskom mala poljska ptica (kulik = kos na srpskom), hehe! Svaka sličnost sa „srpskom “bitkom na Kosovu je "slučajna" :-)
Kratka opaska autora: kad sam pitao jednog prijatelja, Srbina, koji je izuzetno zainteresiran za povijest da mi pokaze PRIMARNE IZVORE za tzv. Kosovsku bitku“ - jasno nije bio u mogućnosti. Navodno je jedini „primarni izvor“ za tu srpsku “Kulikovsku bitku“ (tj. “Kosovsku bitku“) iz 1389.godine (???) - pismo nekakvog sveštenika svojemu redu u Francuskoj.
→ Toliko o “zvaničnoj akademiji" i “zvaničnoj povijesti“ ove bitke..
Točna lokacija Kulikovske bitke
A.F. dokazuje (slika ispod) da se Kulikovska bitka odvijala - na području moderne Moskve - i to tačno na mjestu gdje rijeka Yaouza ulazi u rijeku Moskvu. Fomenko ide, po običaju do u minimalni detalj (artefakt i dokument) - koji se u potpunosti uklapaju u kronološki mozaik.
Na slici mjesto Kulikovske bitke u Moskvi. Još uvijek vidimo jako puno spomenika i crkvi direktno vezanih uz Kulikovsku bitku na ovom mjestu:
Naravno, u to vrijeme tamo nije bilo grada Moskve. Tačno mjesto bitke se i danas zove KULISKO POLJE na području Moskve, odnosno Kulikovsko polje:
Masovni ukopi vojnika palih u Kulikovskoj bitci, su i danas dostupni stvarnim istraživaćima i povijesničarima (isključujem zvaničnu "akademiju") - u Moskvi u Starom Simonovom samostanu i u Andronikovom samostanu. Naravno, treba uzeti u obzir silnu kriminalnu cenzuru i brisanje svih tragova nelegitimne “carske obitelji” Romanov (Zacharov).
Valja napomenuti da vojnici Apostolske vojske zasigurno nisu pokapani "na hrpe", u zajedničkim sanducima, nego po svim tadašnjim kršćanskim običajima. Te velike drvene kutije pune vojničkih kostiju "proizvod" su iz vremena Romanovih, koji su na sve načine pokušavali sakriti službenu prošlost Velike Horde i svoju nelegitimnu uzurpaciju vlasti (po zadatku njihovih saveznika tj. vatikanskih (jezuitskih) potomaka takozvanog "Carskog kršćanstva".
Crkva Gospina Rođenja u starom Simonovom samostanu.
Dakle, budući da je Fomenko znao da je Moskva bila bojno polje i da je Dmitrij proveo osam dana pokapajući svoje mrtve, bilo mu je jasno da u blizini mora biti vojničkih grobova.
I to je onda i dokazao.
Dakle, A.F. dokazuje da su ovdje pokopana najmanje dva od NAJPOZNATIJIH junaka Kulikovske bitke, Peresvet i Osljabja.
Stari Simonov samostan, 1994.godina. Drvena kutija puna lubanja i kostiju koje su iskopane tijekom izgradnje jednog podruma uz crkvu Gospina Rođenja.
Tlo oko crkve gotovo je prepuno kamenja, lubanja i kostiju koje datiraju iz epohe Kulikovske bitke. Prema A.F. rekonstrukciji, ovakvim nadgrobnim kamenom je obilježena zajednička grobnica poginulih u Kulikovskoj bitci.
-
Današnji “povjesničari” o njima ili govore nerado ili jednostavno niti ne znaju da postoje.
Šta ”zvanična povijest“ kaže o mjestu odigravanja ove bitke?
Razmotrimo povijesna izvješća o poznatoj bitci koja se dogodila na Kulikovskom polju 1380. godine.
Čak i danas - (naravno bez i jednog jedinog primarnog izvora) - “moderna znanost“ pretpostavlja da se Kulikovsko polje nalazi između rijeke Nepryadva i rijeke Don, 300tinjak kilometara južno od Moskve (danas Kurkinskiy regija Tulske pokrajine). Dakle “zvanična akademija" pretpostavlja da se upravo ovdje odigrala najpoznatija bitka u ruskoj povijesti, kada se vojska Dmitrija Donskog susrela sa„”tatarskom i mongolskom vojskom“ koju je predvodio Mamaj.
No, uprkos mudrovanju “zvanične akademije" - opće je poznato da nigdje na ovom “Kulikovskom” polju kod Tule nisu pronađeni nikakvi tragovi te slavne bitke.
Možda je još zanimljivo napomenuti da su Sovjeti više od 10 godina kopali i svim mogućim uređajima pretraživali tu zonu kod Tule za koju su pseudoznanstvenici tvrdili da je Kulikovsko polje. No Sovjeti u tih 10 godina nisu uspjeli pronaći niti jedan jedini artefakt - (pa makar potkovicu, a kamoli kakav mač, koplje ili štit nekog od onih koji su poginuli u toj bitci) - iz te največe bitke "srednjeg vijeka", u kojoj je, po predanju, pobijedio Dimitrije Donski i potom svoje mrtve pokapao čak 8 dana!
Ipak, Putin - (za kojeg od kurtone znamo da izuzetno cijeni ćifutarsku “znanost“) - je toj slavnoj bitci čak restaurirao i dogradio spomenik, a sve naravno, u svjetlu lažne "povijesti". Takodjer ga uopće nije smetala dokumentirana činjenica o iscrpnim sovjetskim istragama i o totalnom nedostatku bilo kojeg PRIMARNOG DOKAZA vezanog za taj fiktivni prostor koji se danas veže za “Kulikovsku bitku“. Laž se očito mora održavati kako bi se "goyim" držao u pokornosti. Evo, na sljedećoj poveznici možete vidjeti kako se “predsjednik i 5D-šahista” obreća svekolikom pučanstvu, u svezi sa jezuitskim lažima o Kulikovskoj bitci:
http://en.kremlin.ru/events/president/news/66181
Epilog
Dalekosežne posljedice bitke na Kulikovskom polju
Nakon pobjede Apostolskog kršćanstva, pobjednici su proglasili poraženo tzv. Carsko kršćanstvo - paganskim. U to vrijeme takva stigma stvorila je nepomirljive razlike između dviju grana starog kršćanstva. Ne smije se zaboraviti da je Carigrad u tome trenutku, uprkos porazu još uvijek pod vlašću tzv. Carskog kršćanstva. Takva situacija je bila nepromijenjena sve do pada Carigrada (Jeruzalema) koji je pod vlašću Carskog kršćanstva bio do 1453.godine.
Ovdje ču se na trenutak vratiti u prošlost - PRIJE Kulikovske bitke, čisto da situacija postane jasnija.
U velikim slavenskim osvajanjima do 14. stoljeća, ruski carevi-kanovi uspostavili su svoju dominaciju nad cijelom zapadnom Europom (koje kao takve praktićno još nije bilo i koja nije bila gusto naseljena), ali ču se ovdje konkretno orijentirati samo na prostor tzv. Italije - premda A.F. objašnjava cjelokupnu teritoriju nama poznatog Svijeta.
Dakle upravo Slaveni (Rusi) osnivaju Firencu i čine je svojim glavnim gradom na području Italije. Naravno, tako se u prvoj polovici XIV. stoljeća u Italiji pojavljuju Etruščani (tj.Slaveni), premda zvanična "akademija" - po običaju ostaje zblenuta - jer smješta Etruščane (o kojima bukvalno imaju SVE DOKAZE pred nosinama) - u 8.st. pne. tj. PRIJE (LAŽNOG) “Rimskog carstva”. Između ostalog, pored Firence, Slaveni (tj.pripadnici Carskog kršćanstva) postavljaju temelje malome gradu u talijanskom Laciju, koji će kasnije biti nazvan velikim imenom Rim.
Kako se slavensko osvajanje do XIV.stoljeća odvijalo u epohi tzv. Carskog kršćanstva, vladari carstva bivaju OBOGOTVORENI, naravno, na cijeloj teritoriji koja je tada pod njihovom kontrolom.
Konkretno, Ivan Kalita (Khalif), poznatiji kao legendarni Pop Ivan ili Prester Ivan, bio je car-bog. Tadašnji carevi-bogovi bili su vrhovni vladari države i crkve istovremeno, tj. upravo su oni bili takodjer i KALIFI ili PAPE. Zato je Carsko sjedište bilo, između ostalog, i od iznimne važnosti za Crkvu.
Medjutim, ako bi ih carevi napuštali, ti gradovi bi izgubili na značaju. Ipak, u pravilu, na mjestu Carskih sjedišta bi nicali značajniji gradovi, ponosni na svoju povijest. Tako je bilo i sa Rimom. Moguće je da je Ivan Kalita svoje terensko sjedište imao upravo na mjestu budućeg talijanskog glavnog grada Rima.
→
Kozaci Velike Horde - (koja je predstavljala Apostolsko kršćanstvo) tj. prije svega tatarski dio Horde, 1453.godine osvaja Carigrad (Jeruzalem) i bukvalno taj dogadjaj predstavlja zvanični kraj - Carskog kršćanstva. Zvanična "akademija" to zove “OTOmanska“ osvajanja (a naravno ATAman je samo vodja kozaka Velike Horde, koja je u potpunosti - kršćanska).
Medjutim, kako sam več lamentirao u trećoj epizodi (”Opstanak materijalistićkog šljama“) - nikad neka piramidalna ideologija ili “materijalistićki šljam” iza nje - ne nestaje u potpunosti. Čak i kasnije kada se ovaj sukob stišao (tj. dok je Apostolsko kršćanstvo imalo i drugih problema) - a Kršćanstvo Apostola prevladalo, tj. nasljedno kršćanstvo - prepušteno (lažnoj) povijesti - a pogubna stigma na stranicama izvornih zapisa ostala je i dalje.
Upravo zbog ove činjenice talijanski Rim postaje utočište za dio carigradskog plemstva koje je bježalo pred ATAmanskim (“OTOmanskim“) osvajanjem.
Dolaskom u Italiju, Bojari (vojno plemstvo) iz najbliže Carske pratnje donose sa sobom veliko bogatstvo i neko se vrijeme drže pognute glave čekajući pogodan trenutak da započnu borbu kako bi povratili izgubljenu “svjetsku dominaciju”. Dakle, samo su prešli u Tamu, gdje su ranije bili oni koji su učestvovali u ubojstvu Andronika-Isusa.
Budući da im je trebala nekakva uvjerljiva fasada pod kojom bi mogli egzistirati do daljnjeg, zauzeli su vatikansko biskupsko sjedište i svoje vođe prozvali Papama. Dakle, još uvijek se radi o ostatcima tzv. Carskog kršćanstva. No, sve do sredine 16. stoljeća ti su Pape bili isključivo vojni ljudi.
Grad u kojem su se naselili nazvali su Rim, jer je njihova stara domovina bila Novi Rim – Carigrad. A utvrđenje koje su izgradili za sebe su nazvali starim imenom grada – Vatikan.
Tako je sredinom 15.stoljeća započela nova povijest talijanskog Rima i Vatikana.
U periodu 16.-17.stoljeća, Pape su svladale protivljenje ostalih gradova “Italije“, uključujući Firencu. Rim zatim postaje glavni grad.
Usponom Papa u 16. stoljeću u Italiji je završila “Etruščanska epoha“ i započelo je “Novorimska epoha”. Kasnije je sve to namjerno datirano (na papiru i u zvaničnoj "akademiji" - naravno) u duboku antiku.
U istome periodu 15.-17. stoljeća, na papinskom dvoru počela se stvarati lažna verzija povijesti. Jezuitska “banda” je odradila posao za ”Carsko-pagansko-kršćanstvo”, koje je u toj situaciji našlo saveznike - u Tami.
Danas, povjesničari zvanične "akademije", zaključuju da “gnjusni pagani“ uopće ne vjeruju u Krista. Medjutim, povjesničari zvanične "akademije" su po običaju - u zabludi. Tzv. “Pagani“ su vjerovali u Isusa, ali na drugačiji način. Nisu ga nazivali Kristom več nekim drugim imenima - koja su danas zaboravljena! Primjeri: Hors, Thor, Kolyada, Rod, Zeus, Dioniz, Oziris, Tezej, Heraklo itd.
Računovođe
E... ni ovdje nipošto ne smijemo zaboraviti - računovođe Carskog i Apostolskog Kršćanstva – koji su međusobno surađivali u potpunosti, razmjenjivali iskustva i znanja, i koji su formirali svojevrsnu vlastitu “religiju“ (sotonjarski materijalistićki KULT).
Računovođe su dakle - bukvalno svjetski esnaf - i medju njima nema sukoba, za razliku od vojnog plemstva i nasljednika Isusa.
Zato danas i imamo - (lažne) tzv. “židove“- bukvalno u svakom kutku Civilizacije, tj. na svakom pedlju teritorije koji je pokrivala Velika Horda.
Dodajmo i 8 miliona (lažnih) “židova“ u Kini, par miliona u Japanu (svi kosooki). I bukvalno su oni ti koji se “pitaju“ u odlučivanju u svakoj tzv. državi“ (Članci koje sam imao linkovane i koji dokumentiraju kako ova sekta doslovno kontrolira Kinu - su izbrisani...na žalost).
////// Na sreću - SIRIUS ima arhiviran Josh-ov monumentalni (Josh je kolega, neovisni istraživać iz SAD) rad, godine dokumentiranja činjenica koje jasno pokazuju židovsku povijest/pošast u Kini! Zvuči ‘ludo’, ali prije če biti da ih samo u Kini danas ima i više od sto miliona! No kako je A.D.L. natjerao Josh-a da obriše svoj substack, link dajem samo na zahtjev! //////
https://en.wikipedia.org/wiki/History_of_the_Jews_in_China
Sve će polako doći “na svoje” - kada računovođe Velike Horde - počnu "novim" starim metodama preuzimati i kontrolirati ovo nekadašnje vojno plemstvo.
Medjutim, o tome čemo u sljedećoj epizodi...
Za kraj, o Etruščanima:
"Kontroverza" zvanične "akademije" - Zagonetka Etruščana
U prethodnim poglavljima sam ukratko opisao kako A.F. dokazuje TKO su Etruščani i kako je ta civilizacija nastala.
Ovdje ću se malo osvrnuti na “kontroverzu“ zvanične "akademije" tj. zvanične povijesti“ vezane za Etruščane i tu “izgubljenu“ civilizaciju. Zvaničnim "akademicima", školovanim doktorima “povjesne znanosti“ - uvijek je nešto “izgubljeno“ kad nisu u stanju povezati činjenice, jer su u zvaničnoj "akademiji" naučili jedino da budu vrsni - papagaji.
Dakle - za zvaničnu "akademiju" - u Scaligerianskoj-jezuitskoj povijesti postoji još jedna velika neriješena zagonetka.
ETRUŠČANI
Narod koji se navodno još prije osnutka Rima u 8. stoljeću prije Krista pojavio u Italiji, stvorio ondje prekrasnu kulturu i zatim “misteriozno“ nestao, ostavivši za sobom brojne artefakte prekrivene “nerazumljivim“ zapisima, koji su neodgonetljivi mnogim generacijama znanstvenika - unatoč njihovim mukotrpnim naporima. Upravo je strašno je kolika je dubina "stručnosti" zvanične "akademije" i “struke“.
Šta više - ne pomaže ni činjenica da je “zagonetka Etruščana” praktićno več riješena u XIX stoljeću. Naime, znanstvenici A.D. Chertkov i F.Volansky predložili su svoje rješenje. Otkrili su način dešifriranja i čitanja etruščanskih natpisa.
Po njima su OVI NATPISI BILI SLAVENSKI!
DAKLE, ETRUŠČANI SU BILI SLAVENI !
Odmah je bilo jasno i zašto su Etruščani sebe nazivali “Rasenima“! Međutim, rješenje “etruščanske zagonetke“, koje su iznijeli ovi znanstvenici, usprkos nepobitnom tumačenju barem nekoliko etruščanskih tekstova, bilo je u potpunom sukobu s duhom Skaligerske-jezuitske-ćifutarske-sotonjarske povijesti.
To je bilo dovoljno DA POTKOPA VJEROVANJE u rezultate istraživanja A.D. Chertkov i F. Volansky. I ne samo to! A.D. Chertkov i F. Volansky zapravo su uspješno pročitali mnoge “etruščanske” napise.
Ali avaj... unatoč činjenici da niko nije mogao osporiti njihovu teoriju, A.D. Chertkov i F. Volansky su u potpunosti ignorirani od tzv. “znanstvene zajednice“. I tako sve do danas, više od sto godina, etruskolozi i dalje šute o nalazima ova dva znanstvenika.
Evo, na ovoj skulpturi vidimo kako su drevni Etruščani bili - ridji, a i civiliziraniji od (lažnog) Rimskog carstva - koje dolazi poslije Etruščana (kako tvrdi zvanična "akademija").
https://en.wikipedia.org/wiki/Etruscan_civilization
.... a koga zanima može pogledati i ovaj dokumentarac - baziran na zvaničnoj znanosti (update: dodana poveznica na drugi dokumentarac):
Who Came Before The Romans? | The Etruscans | Timeline
*Obratite pažnju na brbljanje "stručnjaka" i njihove glupe mitove (sve do jednog - izmišljene gluposti bez ijednog artefakta) te na njihovo hipnotizirano mantranje o "izuzetno naprednoj civilizaciji PRIJE Rimskog Carstva, a na istome prostoru"!
-
Toliko za četvrtu epizodu!
Hvala na čitanju!
Autor:
Uredio: SIRIUS
Pretplatite se, podijelite i lajkajte, SIRIUS-ispod-struje ovisi POGLAVITO o VAŠEM angažmanu.
SIRIUS
-all rights reserved-
 | A guest post by
|