Dost' je bilo crnjaka

pri tome ne mislim na prvoklasnog Dingača ili Plavca

Život je zapravo lijep u svakoj situaciji

Pa čak i u najgorim momentima. Zato kaj ti najgori momenti nisu ništa drugo nego druga strana najboljih momenata. Zato kaj se svaka teškoća i pizdarija koju doživimo može transmutirati u dobru školu u kojoj stičemo znanje čiji je efekt spoznaja koja nam onda olakšava daljnje postojanje. Ako čovjek odabere vjerovati da je sve protiv njega a da je on malen i nemoćan, ne bi se trebao čuditi kada mu je životi mučan i bolan.

Konstantan stres i nedaća mogu imati smisla samo nekakvom psihopatu ili luđaku. A kaj se mene tiče, ja sam za devet redova mira, zabave i uživancije i za samo jedan red teške životne škole, i tako u krug. No, to onda nebi bilo u balansu. Jer sve je nekak’ fifti-fifti. Kao što nam to fino pokazuje znak Yin Yang. Da skrenem s teme na trenutak, navodno najstariji nalaz toga vrlo bitnoga simbola nađen je na arheološkom nalazištu u Lepenskom Viru u Srbiji, a može datirati čak do 9500 godina prije nove ere. Ovi naši prostori, naša rodna gruda jelte’, su puno zanimljiviji nego nam je javnim školstvom usađeno u mlade i podložne glavice.

Lepenski Vir - sr.wiki; Lepenski Vir PDF english JSTOR

Dakle 50/50. I što se prije čovjek pomiri sa time, tim če mu ovih crnih pedeset procenata bolje sjesti. Ima jedna stara kineska budistićka poslovica koja se odnosi na to:

Kad te zadesi sreća ponašaj se kao da je nesreća, a kad te zadesi nesreća budi sretan.

Krivi Toranj u Wurzburgu 😂

Crnu situaciju je bolje gledati uz malu dozu crnog humora nego uz veliku dozu depresije.

Nije sve tak crno, uvijek može i crnije. Malo depre neki put je dobro da znamo da je to stanje kakvo u sebi ne želimo. Kako bismo uopće i znali što je stanje mira da nismo spoznali i stanje ne-mira. A kad nas sve to i dokrajči i ubije onda nam ionak’ ništa to neće biti bitno. Dapače, kada umremo idemo tam di smo bili prije nego smo se rodili. Vrlo jednostavno jelda? Kužite formulu?

Je, kak ne, znam i ja da je ponekad “lakše” bit u depri ili mrziti sve oko sebe kaj nas neče slušati. Treba moči prihvatiti činjenicu da iza svakog ugla postoji moguće iznenađenje na koje ne možemo utjecati. To je poanta života u dualnosti. Svakako je očito da bi nam bez te “opake” dualnosti bilo dosadno za popizdit’. Zato je Bog valjda i poslal’ Zmiju na misiju sa jabukom, praveči se da on sa time nema veze. Jer isto tak je Adam mogel reči “Ne hvala draga Evo! Ajmo nas dvoje radije malo gledati u sunce i igrati se skrivaća.” Kaj? Pa da nije pal taj prvi koitus, danas niko nebi znal ni kaj su to problemi a kamoli kaj su rješenja. No riješenje sigurno nije bezumno rezati cice il pimpek zato jer od prehrane prepune toksina i hormona ne zgledam’ ko ideal koji mi prodaje židovski holivud pa mi se LGBTQ propaganda čini smislovitom. Znači, da se odlučim na samo-mutilaciju/sakaćenje jer ne izgledam ko’ sa postera?! Kakav je to um koji to dopusti? Um koji nije sav svoj.

Koitus

Crnu situaciju je bolje gledati uz dozu humora nego uz ikakvu dozu depresije. U svakom slučaju, polu praznu čašu je bolje smatrati polu punom. A životne izazove kao dobru priliku da napredujemo. Jer o nama u potpunosti ovisi kako čemo doživljavati sve te izazove. I ne samo to, mi zapravo sami “biramo” sve te izazove, kolko god nam se činilo da nam stižu iz nepoznatog. Rodili smo se u ovaj svijet, možda je bolje reći - iz ovoga svijeta, okruženi određenom okolinom i situacijama koje od nas zahtjevaju interakciju. Naše odluke nas potom vode dalje, upravo zato jer je to za nas idealan put do samospoznaje. Jedino kaj nam preostaje je da budemo uporni i voljni gurati do smrti. Shvačate, jer čemu onda strah od nečega što bi trebala biti kruna naših napora?

Pa tko je pisao Bibliju i izmislio Abrahamsku mitologiju i uvjerio nas u jednog militantnog i ustrašenog Boga? Vjerujuči u to mi stvaramo svoj svijet u stanju uma koji svoju perspektivu temelji na tuđoj projekciji. U svijet projiciramo svakojake gluposti koje onda u principu za nas “postoje” samo zbog toga. I tako sami sebe dodatno obmanjujemo. A mogli bismo naučiti da vjerujemo u nešto za što nema nikakvih fizićkih dokaza, a što u nama stvara depresiju i anksioznost i drži nas u stanju sumnje i straha. Da shvatimo da je nešto u što vjerujemo obmana zahtjeva suočavanje sa vlastitim uvjerenjima, a to je za mnoge ljude proces koji izbjegavaju i kojeg se boje.

I to je uvijek tak’ kad učimo nove stvari, kakve god da jesu. Kad idemo u nepoznato, uvijek nam se neugodno stisne rektum a oči širom otvore, i to sa dobrim razlogom. Jer neki put izlet u nepoznato zna završiti sa udesom. No, razmislimo o tome. Ta nemila nesreća je samo druga, “stražnja” strana medalje. Bez teške nesreće nebi bilo niti mira niti sreće u blagostanju koje krase prednju stranu. Zato su pametni Zen Budisti i osmislili Srednji Put/The Middle Way, jedini konkretan i učinkovit odgovor i riješenje na problem ljudske patnje.

Materijalni svijet je prolazan i ne-stvaran, čemu onda dramiti? Čemu? Hmm, izgleda da se neki ljudi jedino na taj način osjećaju živima. Pa dobro, izvolite, dramite do mile volje, ali prosim, na svoj račun i unutar svoja četiri zida. Mojnete mi nametati totalitarizam i distopiju jer ste se usrali vjerujuči masovnim medijima i jer ste podložni indoktrinaciji kojom vas obasipaju vladajuči parazitćiki, pardon, apartćiki.

Zamislite kako bi vam se život promijenio kada biste uspjeli u sebi uništiti neku od nesvjesno naučenih i veoma pogubnih dogmi koje vladaju vašim životima. Zar ne zvuči oslobađajuće? Evo, ajmo pogledati koja je razlika između imati zdrav duh u zdravom tijelu i imati nezdrav duh u nezdravom tijelu. Može li se stanje nezdrav duh u zdravom tijelu održati na duže vrijeme? Ili ako je obrnuto? To je svojevrsna borba koja vodi ili u oslobođenje ili u propast. Ako je duh zdrav izliječiti če svoje tijelo, i obrnuto vrijedi, ako je nezdrav onda če dopustiti da mu tijelo ode vrit. Istina je da proces u kojem duh iz zdravog tijela u nezdravo može trajati desetljećima, no ako duh odluči tijelo izliječiti, to se može dogoditi u puno kraćem roku, čak i preko noći, ovisno o prirodi “bolesti“. Naš duh je za nas na jednoj razini koju nismo u stanju spoznati isto kao što nemožemo vidjeti stražnju stranu svoje vlastite glave. Pa ako ne steknemo potrebno znanje, naše tijelo može kroz dugogodišnji napor oslabiti i savladati naš duh. Na nama je da učimo, a duh je tu da nas podrži.

Pravo stanje stvari!

Inače, nemojte misliti da nisam svjestan činjenice da bi nekog poput mene u nekim prošlim vremenima nazivali heretikom i gledali me spaliti na lomači jer sam spreman misliti van zadatih Abrahamskih okvira. Hvala višoj sili, ipak uz sve što nam namjerno rade, nešto slobodnog govora je još uvijek moguče. No ako ne zasučemo rukave i ne zapnemo kak se spada, i to čemo izgubiti! I onda nam prijeti digitalna lomača u vidu potpunog nadzora kroz digi-valute i socijalni kredit. Zbog čega je pametnije na internetu i dalje biti anoniman i pisati pod pseudonimima.

Dakle, kako da čovjek iskorači iz kutije koju su mu oko glave drugi izgradili i svjesno i nesvjesno?

Kako bi čovjek sebi mogao stvoriti novi i bolji svijet treba se riješiti starih dogmi. Jedini put je elimincija tih pogubnih vjerovanja. Potrebna je jedna mentalna de-fekacija. Hah, to i jesu svojevrsna govanceta, zar ne? A dvije največe i najopasnije dogme za čovjeka su, bar kaj se mene tiče, ona Alopatska i ona Abrahamska. Jedna ljude čini zauvijek bolesnima a druga ih čini nejakima i ovisnima o nekakvoj višoj sili, čiju prirodu je čini se odredio bolestan um, a koja je van njihovog dosega. Prvu je popularizirao Rockefeller, a drugu Abraham. Obje sa sobom donose vašu podređenost sumnji koju instaliraju u vas. I to se jako uspješno koristi protiv vas.

Tko to koristi protiv vas pitate se? Onaj tko vama želi dominirati da se domogne vaše energije. Isus je sve to pokušao riješiti i zato je bio razapet. U Islamu imamo Sufije koji su imali istu misiju i bili pogubljeni zbog toga. Jedino židovi po tom pitanju nemaju ništa za ponudit, pitamo se zakaj ha? Da, zato kaj su im muškarci obrezani a žene robinje. Šalim se, ne. Da, ipak su oni to sve i osmislili preuzimajući i dorađujući Babilonsku kozmologiju i mitologiju. Sa ciljevima da svoju etnićku grupu održe na životu i eventualno dovedu u dominaciju svima ostalima kako bi uvijek bili zaštićeni od progona.

Tak da ak vam je dosta crnjaka, sad znate kaj trebate delati. Preporučam da jednostavno krenete, prvo malim koracima, i ne okrećete se. Prošlost, kao i budućnost, ionako ne postoji. Svaki trenutak koji smo doživjeli i koji čemo ikada doživjeti je sada. Sadašnjost jest SVE što u stvarnosti postoji. Prošlost nije ništa više nego naša memorija koju kao kolica vučemo za sobom. Dok je budućnost samo projekcija našeg pogubljenog uma. Opet bu se činilo kao da ih ja namjerno trpam u svaki svoj tekst i da sam neki velki anti-semit, ali kaj mogu kad nas je linearno vrijeme sve hipnotiziralo upravo zbog Hebrejske tendencije zapisivanja svega. Jer prije nastanka Judaizma ljudi su vrijeme doživljavali ciklićki. Kako bismo se nekako oslobodili tih okova trebamo znati odakle potječu.

Dakle, vratimo se umom u vrijeme Babilona, ne!, bolje u vrijeme Vinče i sjetimo se da je svirepo Rimsko carstvo skoro puklo na potomcima Vinčanaca, Ilirima, dapače, pola ili više kulture i tehnologije Rimljani su preuzeli od Ilira. Tri stotine godina su ih pokušavali pokoriti da bi na kraju legli u krevet sa njima i dopustili im da budu Rimski Carevi. Jeste vi to vidli? Jesu li nas tome učili u školi? Ne. U školi nas uče bezumnom konzumerizmu i površnosti, a od nedavno i perverziji i samo-destrukciji i psihopatiji. Mislim, o čemu pričamo, pa Mile Kekin je uvršten u obaveznu lektiru za osnovne škole, aloha!? Svi veliki hrvatski pisci se okreću u svojim grobovima.

Eto, kolko god sam imal namjeru biti uglavnom šaljiv, da malo podignem vaš duh u vrijeme Uskrsa, ipak me je hitilo na ozbiljnjavu. Hebemu miša,

Ih, kako sam se jučer fino najeo i opustio i lijepo podružio sa svojom malom obitelji. Ima nade, ima Boga. Budimo realni, ljudi danas večinom slave Uskrs da bi se družili i uživali u hrani i povratku sunca. Istina, ne poznajem religiozne ljude, vjerovatno se oni i dalje pridržavaju posta i bdijenja i slave navodno uskrsnuće Isusa kako crkva diktira i sa punom vjerom. U svakom slučaju Sretan Uskrs svima koji slave. Nadajmo se stabilnoj sezoni. I pobjedi protiv starih pogubnih dogmi.

Lp i hvala na čitanju

🇸‌🇮‌🇷‌🇮‌🇺‌🇸‌